Mentalno zdravlje na radnom mjestu – razbijanje stigme
U posljednjih godinu dana bilo je mnogo hvalevrijednih manjih ili većih projekata psihološke pomoći gdje su se brojni stručnjaci stavili na raspolaganje građanima, uglavnom preko telefonskih linija. Iako se tema o mentalnom zdravlju napokon krenula destigmatizirati još uvijek se nerado priča o tome. Zbog neizvjesnosti, straha i mnogobrojnih promjena koje su se dogodile, mnogi ljudi doživljavaju osjećaje i stanja kakva možda nisu nikad prije. Nekima je možda ovo bio okidač za pobuđivanje nekih emocija/ponašanja koje su donedavno držali pod kontrolom. Također, postoje i oni koji su nešto otporniji te vjerojatno nisu osjetili puno afektivnih ili bihevioralnih promjena. S obzirom da je pandemija još uvijek u tijeku te je dosta neizvjesno kada će stanje biti kao prije (i hoće li uopće), tako i dalje ona potencijalno ima određeni utjecaj na svakodnevnu kvalitetu života ljudi.
U ovom članku orijentirat ćemo se na zaposlenike i na važnost intervencije od strane menadžmenta u prepoznavanju i razumijevanju emocionalnog i mentalnog distresa koji nije uvijek lako prepoznati i često se simptomi i ponašanja povezana s istima pridodaju umoru, nedostatku vremena i sl. Obavljanje posla uz potencijalne promjene u emocionalnom i psihičkom stanju može biti itekako otežano, a može se manifestirati kroz nemogućnost koncentracije, poteškoće u održavanju pažnje na zadacima, povlačenjem od socijalnih kontakata, povišenoj osjetljivosti na kritiku, sniženoj motivaciji, nemogućnosti obavljanja kompleksnijih zadataka na razini na kojoj su se isti obavljali ranije, otežanoj fleksibilnosti za promjene, itd.
No, koliko su menadžeri i ljudi na vodećim pozicijama spremni poduzeti nešto u vidu prepoznavanja poteškoća sa mentalnim zdravljem kod svojih zaposlenika? Koliko su svi članovi neke organizacije spremni otvoreno govoriti o mentalnom zdravlju kao što govore npr. o fizičkom zdravlju? Globalno istraživanje Mind Share Partners-a (sa SAP-om i Qualtrics-om) pokazalo je da 42% sudionika (zaposlenika) ima negativne promjene u mentalnom zdravlju od početka izbijanja pandemije. S obzirom da je istraživanje provedeno prije nekoliko mjeseci, pretpostavlja se da je brojka sada i viša. Čak i prije pandemije mnoge tvrtke usredotočile su se na mentalno zdravlje na radnom mjestu (često kao odgovor na pritisak zaposlenika) no ti napori danas su važniji nego ikad ranije. Nije isključeno da će se na radnom mjestu kroz idući period moći primijetiti zaposlenici koji se bore sa simptomima depresije, anksioznosti, izgaranja, PTSP-a i sl. S obzirom na okolnosti, potrebno je razumjeti takve individualno različite odgovore i reakcije, a voditelji/menadžeri bi se trebali zauzeti za to da se omogući otvorena komunikacija o tome te što adekvatniji način za povratak u funkcionalno stanje.
Najvažniji zadatak menadžera je pružiti podršku svojim zaposlenicima. Kao što može pružiti podršku na raznim područjima posla i radnih zadataka, na gotovo isti način može pružiti podršku i u području mentalnog zdravlja. Prije svega, potrebno je spomenuti da nemaju svi jednaku reakciju na okolnosti koje su se promijenile i da je to sasvim razumljivo i normalno i da se slobodno jave oni koji osjećaju poteškoće u radu kako bi im se dala dodatna potpora ili kako bi im se olakšao teret posla. Potrebno je i na vlastitom primjeru normalizirati određene teškoće s kojima se menadžer u ovom periodu susreće i transparentno razgovarati o toj temi čime postaje puno ugodnije i zaposlenicima reći o svojim izazovima s mentalnim zdravljem.
Kulturom organizacije koja cijeni otvorenu i transparentnu komunikaciju i odnos te gdje je briga oko zaposlenika na prvom mjestu, pridonosi se njihovom zadovoljstvu i motivaciji što vodi i boljim rezultatima same kompanije. Obrnut slijed nikako nije u prilog mentalnom i fizičkom zdravlju zaposlenika, a dugoročno niti uspjehu tvrtke. Možda bi u ovom razdoblju trebalo prilagoditi politike i procedure te fleksibilnije pristupiti mnogim aspektima posla kao što su rad od kuće, dopusti, godišnji odmori, te pripaziti pri ocjenjivanju učinka i davanju povratne informacije. Cilj je pokazati zaposlenicima da je u redu uzeti si neko vrijeme i tijekom radnih sati ukoliko imaju potrebu pobrinuti se oko vlastitog mentalnog zdravlja na bilo koji način (nazvati nekoga, izići van na neko vrijeme, prošetati…). Važno je da se to vrijeme ne broji kao pauza inače neće biti posebnog efekta. Nakon toga, kvaliteta obavljanja posla sigurno će biti bolja nego ukoliko se određena simptomatika potiskuje i s tim teretom odrađuje posao.
Još jedna opcija je svakako uvođenje treninga i radionica o mentalnom zdravlju. To bi u ovom periodu trebao biti prioritet jer narušeno mentalno zdravlje narušava i cjelokupni uspjeh na poslu. Takvi treninzi mogu biti individualni za menadžere, koji će kasnije prenijeti svoje znanje i potporu zaposlenicima ili pak zajednički za sve članove tima/organizacije. Jako puno besplatnih webinara postoji na ovu tematiku, tako da kompanija ne mora ni imati troškove na ovaj račun osim nešto vremena koje će se oduzeti za gledanje. Razbijanje stigme o mentalnom zdravlju i podrška u izazovnim vremenima u kojima se nalazimo može biti velika motivacija zaposlenicima i dugoročno veliki doprinos za pojedince, ali i kompaniju.
Važno je i pratiti tijek stanja mentalnog zdravlja zaposlenika, a to je na grupnoj razini najlakše provesti primjenom kratkih anketa s nekoliko pitanja na tu tematiku. Na taj način imat će se cjelokupna slika prema kojoj će se moći prilagođavati i primjenjivati potrebni programi.
Mentalno zdravlje ne smije biti stigmatizirano ni na koji način te je važno promicati otvorenu komunikaciju o toj tematici i pokazati razumijevanje i podršku onima koji osjećaju određene pritiske i poteškoće vezane za kognitivna, psihička ili emocionalna stanja dok moraju izvrsno funkcionalno obavljati posao.